Podzemni okoliš predstavlja mnoge izazove za preživljavanje – stalna tmina, visoka vlažnost zraka (80 - 100%), malo hranjivih izvora  tvari, a i zrak u  mnogim podzemnim staništima često sadrži mješavinu plinova koja je pogubna za svako biće koje nije prilagođeno takvim uvjetima. No, bitna odlika podzemnih staništa su stabilni okolišni uvjeti s minimalnim promjenama temperature, tlaka zraka i koncentracije ugljikovog dioksida. Stoga se ondje može pronaći uistinu raznoliki živi svijet,  izvrsno prilagođen takvim okolišnim uvjetima.

Odakle život u podzemlju?

Većina današnjih podzemnih životinja razvila se iz vrsta koje su imale tzv. predprilagodbe ili osobine pogodne za život u podzemnom okolišu. Neke životinje su otišle s površine u podzemlje zbog preživljavanja i razmnožavanja jer je u podzemnom okolišu bila manja kompeticija (suparništvo i natjecanje za hranu) i predatorstvo ili pak zbog stabilnih okolišnih uvjeta (za vrijeme posljednjeg ledenog doba, prije otprilike 10 000 godina) te su se na taj način odvojile od svojih nadzemnih srodnika.

Ovakva odvajanja populacija uzrokovana migracijom (selidbom) životinja s površine u podzemlje ili pak odvajanje populacija prirodnim preprekama poput fizičkih prepreka – stijena ili vodenih tokova bitna su za razvoj novih vrsta! Naime, jednom kad se podzemna populacija izolira (odvoji) od svoje nadzemne populacije, započinje njezin vlastiti povijesni razvoj koji najčešće vodi ka gubitku boje i gubitku osjeta vida (jer žive u mraku), produženju nekih dijelova tijela (kako bi se bolje snalazile u mraku), usporenom metabolizmu (zbog nestašice hranjivih tvari), ali duljem životu podzemnih organizama, promijenjenom način razmnožavanja (razlikuje se od vrste do vrste, no uglavnom se razmnožavanje događa rijeđe nego u nadzemnih srodnika i broj potomaka je manji).... Tako prilagođene životinje postaju pravi stručnjaci za život u podzemlju!

Životinje hrvatskog podzemlja

Tko sve živi u podzemlju?

Velika raznolikost života u podzemlju može se pronaći u onim dijelovima svijeta gdje se nalaze tzv. topljive stijene (najčešće karbonatne stijene i evaporiti) jer je upravo u njima moguć nastanak pukotina, a uzduž tih pukotina se zatim otapanjem stijena razvijaju veliki podzemni sustavi kanala gdje biolozi onda i pronalaze raznolike i neobične životne oblike. Kako se gotovo 50% Hrvatske nalazi u području tzv. dinarskog krša (izgrađen je od vapnenaca i dolomita) koji se prostire od Italije i Slovenije na sjeverozapadu pa sve do Albanije na jugoistoku, u Hrvatskoj je do sada otkriveno oko 9000 podzemnih objekata (špilja i jama), a smatra se da ih ima još bar toliko! Uzmemo li u obzir brojnost podzemnih staništa u Hrvatskoj, raznolikost  klimatskih regija Hrvatske (koja za posljedicu ima više ili niže temperature i manje ili više  vlage na određenom području) te obilje vode o kojoj ovisi dostupnost hranjivih tvari u podzemlju (krš obilježava prisutnost vode u podzemlju, iako na površini voda može u potpunosti izostati), lako se zaključuje da upravo Hrvatska slovi za jedno od svjetskih centara bioraznolikosti podzemlja!

U Hrvatskoj je tako pronađena jedina slatkovodna podzemna spužva na svijetu (ogulinska špiljska spužvica, Eunapius subterraneus), kao i špiljski školjkaš (Congeria kusceri)! U podzemlju Hrvastke možemo pronaći i podzemne pijavice (u dubokim jamama Velebita), virnjake, obrubnjake i puževe kao i mnoge druge životinje, njih ukupno 500 vrsta i stalno se otkrivaju nove! Osim beskralježnjaka poput kornjaša, rakušaca, jednakonožnih rakova, skokuna, paukova, pseudoškorpiona, stonoga i dvojenoge, u podzemlju nailazimo i na kralježnjake poput čovječe ribice (vodozemac) i šišmiša.