Znanstveno ime: Nicotinia attenuata

Rasprostranjenost: Sjeverna Amerika

Obrana: otrov, alarm, „tjelohranitelji“

U Sjevernoj Americi postoji biljka koja se stvarno zna braniti. Ona je prva kada treba naseliti novi prostor, a kako su novi prostori često opasni i skrivaju mnoga iznenađenja, tako je ova biljka razvila brojno „oružje“ za obranu. To je biljka divljeg duhana pa krenimo u istraživanje njenih sposobnosti.

Nalazimo se u suhim, pustinjskim prostorima u kojima je ono malo suhoga bilja koje se tamo nalazi u stalnoj opasnosti od požara. Kada se takav požar dogodi, u njegovom plamenu nestaje većina biljaka. Upravo je to znak sjemenkama divljeg duhana da je došlo vrijeme klijanja. Ova biljka brzo raste, odgovara joj klima i temperatura zraka pa se čini da je sve savršeno. No ipak, svuda uokolo nalaze se gladni kukci koji samo čekaju da naiđu na neku slasnu stabljiku koja je preostala nakon velikog požara. Možete zamisliti njihovu sreću kada naiđu na biljku divljega duhana. Kukci se obrušavaju na njene listove i počinje gozba.

Divlji duhan tada shvaća da nešto nije u redu i istoga trenutka počinje upumpavati otrovni spoj nikotin u svoje lišće. Kada kukci to shvate, ne preostaje im ništa nego da bježe glavom bez obzira! Količina nikotina u jednome listu divljega duhana može iznositi i do 10 miligrama, što odgovara količini nikotina u otprilike 10 cigareta!

Opasnost je prošla, noć pada i vrijeme je da biljka duhana bezbrižno provede noć. Ali, to ipak nije tako. Noć donosi nove neprijatelje! U potrazi za otvorenim cvijećem duhana dolazi jedan leptir iz porodice ljiljaka (fotografija desno) koji svojim krilima maše poput ptice kolibrića.

Leptir iz cvjetova pije kapljice rose i tada na stabljici ostavlja svoja jajašca. Ova su jajašca pravi duhanov neprijatelj. Iz njih izlaze malene gusjenice koje su otporne na otrov nikotin i lišće duhana jedu s velikim apetitom. Ovi mali proždrljivci u jednome danu mogu pojesti više lišća nego što su i sami teški. Ipak, biljka duhana ima odgovor i na ovu prijetnju. Ona pali alarm i šalje poziv u pomoć u obliku jakoga mirisa koji se širi okolicom. U daljini maleni leteći kukci osjete miris koji ih dovodi točno do biljke na kojima se nalaze proždrljive gusjenice. Ako još nismo spomenuli, ovim kukcima su gusjenice omiljena hrana. Biljka je spašena, a kukcima ne pada na pamet da joj se ponovo približe.