Udičarke – dubokomorski ribiči
Autor Sandra Kolundžija 29.5.2012. ( 6265 pročitano ) Članci istog autora

Riba udičarka (foto: EOL)Skupina: ribe

Način prehrane: mesojed

Duljina: uglavnom manje od 30 cm, rijetko mogu biti velike i do 1 metar

Rasprostranjenost: umjereni i tropski oceani, na dubinama od 1500 do 2500 metara

Znanstveno ime: Melanocetus johnsonii

Odličan primjer prilagodbe na život u dubini od 2000 metara ispod površine mora su ribe udičarke. Najpoznatije su po „štapu za pecanje“ s mamcem koji visi ispred njihovih usta. Nastao je izdvajanjem i produživanjem šiljka iz leđne peraje te završava nepravilnom mesnatom svjetlećom izraslinom[1]. Udičarke imaju „profinjenu“ metodu hranjenja koja troši malo energije. Nepomične, u mrklom mraku samo lagano mašu pokretnim mamcem, kao da pecaju. Tako su i dobile ime.



Mamci udičarki mogu biti uistinu komplicirani i raznoliki. Riba pecač, osim svjetlećeg bičolikog mamca na glavi, ima i razgranat brčić koji visi s donje čeljusti. Kao i mamac, brčić svjetli i privlači plijen.

Kad se neka znatiželjna riba približi mamcu, udičarke ju zgrabe čeljustima oboružanima nizom dugih zašiljenih zuba, nagnutima prema unutra kako bi spriječili bijeg plijena iz usta. Mogu rastegnuti i čeljust i trbuh (kosti su im tanke i savitljive) do zavidnih veličina pa bez problema mogu progutati i plijen dva puta veći od svog tijela. Na velikim dubinama ribe se ne susreću često s hranom, te je sposobnost jedenja velike količine hrane odjednom izvrsna prilagodba.

Na fotografiji je udičarka morski vrag (Melanocetus johnsonii), zaobljena tijela prilično nespretnog za plivanje, ali veoma praktičnog za nepomično stajanje u vodi. Koža im je glatka, tamna i bez ljusaka, a možeš vidjeti i mamac iznad glave.

U dubokomorskim prostranstvima životinje iste vrste rijetko se susreću, pa može biti teško naći partnera, no udičarke su pronašle rješenje i za to: parazitizam. Sićušni mužjaci, neki manji od centimetra, žive samostalno dok ne odrastu, a tada im probavni sustav prestane raditi pa se ne mogu hraniti. Ako ne pronađu ženku, umru od gladi.

Ako mužjak pak pronađe ženku, zagrize ju svojim kukastim zubićima i njegova usta srastu s njenom kožom. Nakon toga povežu im se krvožilni sustavi te mužjak ostatak života prima hranu iz njenog tijela. Ženke mogu nositi i do 6 mužjaka na tijelu u isto vrijeme! Tako se udičarke do kraja života ne moraju brinuti hoće li uspjeti pronaći mužjaka u tami oceana.

Želiš istražiti ovu temu još više?

Klikni na sljedeće linkove i prelistaj predloženu knjigu:

National Geographic

Seasky

Frogfish

Matoničkin I (urednik): Životinje, velika ilustrirana enciklopedija, Mozaik knjiga, Zagreb, 2. izdanje,2001. 

____________________

[1] Svjetleći mamac ispunjen je bakterijama koje proizvode svjetlo. Sposobnost organizama da proizvodi svjetlo naziva se bioluminiscencija.

Ocjena: 0.00 (0 glasova) - Ocijeni vijest -

Prethodni članak Sljedeći članak Stranica pripremna za print Pošalji članak prijatelju Napravi pdf od članka
Komentari su vlasništvo autora. Bioteka.hr ne odgovara za sadržaj u komentarima.


Tražilica