Vjetar predstavlja jedan oblik Sunčeve energije, a podrazumijeva kretanje zraka uz Zemljinu površinu, od područja visokog tlaka prema područjima niskog tlaka. Sunce nejednako zagrijava površinu Zemlje, što ovisi o kutu upadanja Sunčevih zraka (mijenja se tijekom dana i s nadmorskom visinom) i o pokrivenosti površine vegetacijom ili vodenom masom. Tako se oceani sporije zagrijavaju i hlade nego kopnena masa. Toplina koju apsorbira površina Zemlje prenosi se na zrak iznad površine, a kako je topliji zrak rjeđi od hladnoga, on se podiže iznad hladnog zraka te stvara razliku tlaka između pojedinih slojeva. Uslijed te razlike tlakova koje nastaje vjetar.

Biogoriva su goriva u obliku plina (bioplin) ili u obliku tekućine (bioetanol i biodizel), a dobivaju se preradom različitih neživih biljaka, životinja i njihovih produkata (otpada). Koriste se za dobivanje energije (struja, toplinska energija i gorivo za automobile). Kako se biogoriva dobivaju iz različitih izvora i različitim načinima prerade, tako postoje i različite vrste biogoriva koje daju različitu količinu energije. Upoznaj se s njima i pripremi se za 21. stoljeće – doba obnovljivih izvora energije!

Na kraju sela, iza visokih borova i dvaju zelenih brežuljaka, bijaše smještena kuća u kojoj je živjela jedna obitelj. Seljani su kuću smatrali pomalo čudnovatom jer je mogla raditi magične stvari. Naime, ta obitelj nikada nije platila niti jedan račun za struju, vodu ili grijanje. Živjeli su bezbrižno i sretno.

Možda si učeći o prirodnim bogatstvima naše lijepe zemlje negdje usput pomislila/o: „Kad odrastem, bit ću zaštitar prirode!“, a onda si zbunjeno napustila/o tu pomisao ne znajući što bi to zapravo značilo. Ovaj članak trebao bi ti pomoći i pobliže oslikati zanimanje zaštitara prirode u Hrvatskoj.

Riječ permakultura složenica je izraza „permanentna agrikultura“, koji predstavlja način obrađivanja zemlje u skladu s prirodom uz što manje zagađivanja. Koncept je osmišljen prije 50 godina kao odgovor na sve intenzivniju poljoprivredu u kojoj se nemilice koriste kemijska sredstva, uništava bioraznolikost staništa, zagađuje voda i iscrpljuje tlo, a sve pod izlikom što bogatijih prinosa i proizvodnje većih količina hrane.

Nakon čitanja naslova vjerojatno je prvo pitanje koje se ti nameće sadrži li voda uopće energiju? Kao i većina drugih tvari, voda sadrži dva oblika energije. Prvi oblik je kinetička energija, to je energija koja se može koristiti prilikom kretanja. Zbog te energija voda može teći i nastaju valovi. Drugi oblik je potencijalna energija vode koja je „uskladištena“ u vodi, ali je neiskorištena.

Sigurno se pitaš kako se u hidroelektranama proizvodi električna energija? Sve hidroelektrane imaju visoku branu koja se izgradi preko riječnog toka kako bi zadržala veliku količinu vode i postrojenje u kojoj se odvija pretvorba energije. Shematski prikaz hidroelektrane možeš pogledati ovdje.

Postoji još jedan oblik energije koji se može iskorištavati, to je energija valova. Valovi se stvaraju prolaženjem vjetra uz površinu mora. Sve dok se valovi stvaraju sporije od brzine vjetra, neposredno iznad valova postoji prijenos energije od vjetra na valove. Snaga valova se koristi za proizvodnju električne energije, desalinizaciju (uklanjanje soli iz morske vode) ili pumpanje vode u spremnike. Energija vala je razmjerna kvadratu njegove visine, što znači da val visine dva metra ima četiri puta veću snagu od vala visine jednog metra.

Energija vjetra je, kao zamjena za energiju iz fosilnih goriva (nafta, plin, ugljen …), izdašna, obnovljiva, široko dostupna, čista, ne stvara stakleničke plinove i iziskuje jako malo kopnene površine. Svi učinci na okoliš koji proizlaze iz vjetroelektrana su znatno manji od učinaka bilo kojeg drugog izvora. U 2010. godini udio energije proizvedene vjetroelektranama u ukupnoj svjetskoj energiji iznosio je samo 2.5 %, ali je u znatnom porastu i raste oko 25 % svake godine.

Pored organskih tvari, o kojima smo pisali u članku Kamo odlazi voda iz naših toaleta?, u vodotocima završava i velika količina otpadnih voda iz industrije i poljoprivrede koje nisu biorazgradive, kao što su npr. metali, pesticidi  i razni drugi kemijski spojevi. S razvojem industrije i tehnologije, znanstvenici su u mogućnosti  otkrivati sve više i više različitih kemijskih tvari u vodotocima kao što su npr. razni lijekovi, kozmetički proizvodi, boje, deterdženti, ulja … Možemo slobodno reći da su rijeke, jezera i potoci u današnje vrijeme postali „kokteli“ različitih kemijskih tvari.